Šutnja uprave i dalje je zabrinjavajuće visoka

Šutnja uprave i dalje je zabrinjavajuće visoka

Tijela javnih vlasti imaju nekoliko ključnih problema u provođenju Zakona o pravu na pristup informacijama, a svi su oni pobrojani u «Izvješću o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama u 2015.» kojega je objavio ured Pravobraniteljice za informiranje.
Učestalo nepostupanje u okviru zakonskih rokova, slabo poznavanje upravnog postupka i drugih zakona koji reguliraju posebne vrste informacija, prava na pristup informacijama ili ograničenja, i osobito slabosti u provedbi testa razmjernosti i javnog interesa ključni su, dakle, problemi kod tijela javnih vlasti na koju se Povjerenici građani najviše žale jer uprava uopće ne reagira na njihove zahtjeve, što je posebno zabrinjavajuće za svaku javnu vlast koja želi biti otvorena. Iz cijelog Izvješća dade se iščitati da javnoj vlasti nije namjera šutjeti, nego šuti jer je nedovoljno stručna i na njezinoj izobrazbi trebat će se uložiti još mnogo truda.

Za Povjerenicu se najkritičniji elementi provedbe Zakona odnose na izrazito slabu provedbu savjetovanja s javnošću, osobito na lokalnoj razini i od strane ustanova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, kao i slabo poznavanje obveza vezanih uz omogućavanje ponovne uporabe informacija (otvorenih podataka) te time i provedbe dijela Zakona kojim je preuzeta europska pravna stečevina.

Povjerenica ističe da tijela javne vlasti postaju svjesnija svojih obaveza i vještija su u provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama te da se stanje transparentnosti i otvorenosti tijela javne vlasti postupno poboljšava, ali odmah dodaje da ukupna razina iste te transparentnosti i otvorenosti još nije zadovoljavajuća. Osobito su značajna odstupanja uočena na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, dijela pravnih osoba s javnim ovlastima te trgovačkih društava u većinskom javnom vlasništvu, iako i među njima postoje primjeri dobre prakse u provedbi Zakona. Na svim razinama i u svim skupinama tijela uočene su nepravilnosti u postupanju sa zahtjevima građana, osobito u pogledu poštivanja rokova i načina odlučivanja o zahtjevima.

Osobit je problem, kaže se u Izvješću, nesposobnost razlučivanja informacije i zahtjeva za pristup informacijama od drugih oblika pristupa informacijama, posebice uvida stranke u vlastiti spis, a koji se ostvaruje prema procesnim propisima kao što su upravni postupak, kazneni postupak, parnični postupak i drugi. Mnoga tijela javne vlasti vole formalnosti, poput potpisivanja zahtjeva ili ignoriranje zahtjeva poslanog elektroničkom poštom, i pretjerano inzistiraju na njima, primjećuje pravobraniteljica, pa se tako odugovlači postupak U velikim tijelima javne vlasti kao problem se javlja osiguravanje komunikacije između organizacijskih jedinica o kojoj ovisi pravovremenost i potpunost rješavanja zahtjeva. Iz postupanja po žalbama, a s obzirom da je 64,42 posto ukupnog broja žalbi podneseno zbog šutnje uprave, vidljivo je da tijela javne vlasti u dvije trećine slučajeva ne odgovaraju na zahtjeve korisnika, što je uglavnom podjednako razini iz prethodne godine te proizlazi da je udio žalbi zbog šutnje uprave relativno konstantan, i u razdoblju 2011.-2015. kreće se između 60 i 66 posto. Drugi alarmantan podatak jest pokazatelj iz rada po žalbama da tijela javne vlasti u znatnoj mjeri odbijaju ili odbacuju zahtjeve iz pogrešnih ili na zakonu neutemeljenih razloga odnosno na temelju nepravilno provedenog postupka. Tijela javne vlasti zapravo češće griješe nego što postupaju u skladu sa Zakonom, odnosno na svakih 10 zakonitih i pravilnih rješenja donesu i 17,2 nezakonitih ili nepravilnih odluka, što je pogoršanje u odnosu na 2014., kada je taj omjer iznosi 10 naprama12,6.

Sve to pokzuje da je ključni problem u nedovoljnom stručnom osposobljavanju službenika za informiranje, i to ne samo u vezi Zakona o pristupu informacijama, nego drugih propisa koji se odnose na različite vrste podataka te Zakona o općem upravnom postupku. Saznali smo i broj ukupno podnesenih zahtjeva pa evo nekoliko brojki: prošle je godine podneseno 18.007 zahtjeva za pristup informacijama i 898 zahtjeva za ponovnu uporabu informacija što čini ukupno 18.905 zaprimljenih zahtjeva za pristup i ponovnu uporabu informacija. Među tijelima koja su zaprimila najveći broj zahtjeva u 2015. nalaze se Vlada Republike Hrvatske (205), zatim tijela državne uprave – Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (274), Ministarstvo unutarnjih poslova (268), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (131), Ministarstvo financija (125), agencije i ustanove – Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (199), Hrvatska poljoprivredna agencija (139), Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca (121), Hrvatske
vode (640), Klinički bolnički centar Zagreb (285), a od lokalnih i regionalnih jedinica Grad Zagreb (173). Od tog ukupnog broja, 93,55 posto zahtjeva riješeno je u zakonskom roku, što je neznatno efikasnije nego godinu dana ranije. Smanjio se i broj neriješenih zahtjeva u apsolutnom broju- 209 u 2015. u odnosu na 221 u 2014. godini. Iz obrađenih podataka proizlazi da je samo 2,77 posto, odnosno 506 zahtjeva odbijeno, što je gotovo neznatno smanjenje u odnosu na 2014. kada je od ukupnog broja zahtjeva odbijenih bilo 3,03 posto. Prema razlozima za odbijanje najveći broj zahtjeva odbija se iz razloga što tijelo javne vlasti ocjenjuje da se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Po toj se osnovi odbija gotovo trećina svih odbijenih zahtjeva.
Drugi najčešći razlog odbijanja je zaštita osobnih podataka, a zatim razlog da se radi o informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka. Klasificirani podaci ne predstavljaju značajno ograničenje u ostvarivanju prava na pristup informacijama.

Pravobraniteljica je 2015. godine primila ukupno 624 žalbe na odluke tijela javne vlasti te je iz 2014. godine preneseno 270 žalbi, a iz 2013. godine 12 žalbi, tako da je tijekom 2015. godine bilo u rješavanju ukupno 906 žalbi. Žalbe najvećem broju podnose građani, 66,9 posto, čemu treba dodati i fizičke osobe koje su se predstavljale u svojstvu vijećnika, člana komore (10,17 posto), odnosno novinara (4,31 posto), dok su ostale žalbe podnijele pravne osobe (18,6 posto). Od ukupno 624 žalbe, njih 580 se odnosi na rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, a 44 na rješavanje zahtjeva za ponovnu uporabu informacija. Čak dvije trećine žalbi odnosi se na žalbe izjavljene zbog šutnje uprave, dok se jedna trećina žalbi odnosi na žalbe zbog odbijanja ili odbacivanja zahtjeva. Kada se analizira udio odbijajućih rješenja u predmetima pristupa informacijama vidljivo je da u većoj mjeri tijela javne vlasti odbijaju ili odbacuju zahtjeve iz pogrešnih ili na zakonu neutemeljenih razloga odnosno na temelju nepravilno provedenog postupka. Naravno, i protiv odluka Povjerenice mogu se podnijeti tužbe, a njih rješava Visoki upravni sud. Tijekom 2015. godine pokrenuto je 29 upravnih sporova od kojih je 26 tužbi bilo
podneseno Visokom upravnom sudu, a tri Upravnom sudu u Splitu kao mjesno nadležnom sudu vezano uz postupke ostvarivanja prava na pristup informacijama prema ranije važećem Zakonu pokrenutima tijekom 2012. i 2013. godine. Osim upravnih sporova, pred Visokim upravnim sudom je u jednom predmetu podnesen prijedlog za obnovu postupka, koji je Sud odbacio te je u jednom predmetu izjavljena žalba protiv presude Upravnog suda u Zagrebu. Od ukupno 29 upravnih tužbi koje je Povjerenik za informiranje zaprimio u 2015. godini, najveći broj tužbi – gotovo tri četvrtine – podnijeli su korisnici prava na pristup informacijama, dok je osam tužbi podneseno od strane tijela javne vlasti koja nisu bila zadovoljna odlukama Povjerenika za informiranje. U pogledu završenih upravnosudskih postupaka odnosno odluka po tužbama donesenih od upravnih sudova i Visokog upravnog suda, Povjerenik za informiranje je tijekom 2015. godine zaprimio ukupno 32 presude i rješenja, od kojih je nešto manje od dvije trećine Sud odbio tužbeni zahtjev i potvrdio rješenje Povjerenika. U sedam slučajeva, ili 21,88 posto, Sud je donio rješenje kojim se obustavlja postupak po tužbi zbog šutnje Povjerenika, iz razloga što je Povjerenik u međuvremenu donio odluku u postupku po žalbi, a u četiri slučaja, ili 12,5 posto, Sud je donio presude kojima se rješenje poništava iz procesnih razloga. Sud je donio dvije presude kojima je poništio rješenje i odlučio