Riječanin koji je u posljednje tri godine vani ostvario niz uspješnih IT projekata (i možda će surađivati sa svjetskim top modelom): Iako im nudimo besplatno, sve ove godine s riječkim gradskim prijevoznikom nismo se pomaknuli s mrtve točke. Odustajem.

Riječanin koji je u posljednje tri godine vani ostvario niz uspješnih IT projekata (i možda će surađivati sa svjetskim top modelom): Iako im nudimo besplatno, sve ove godine s riječkim gradskim prijevoznikom nismo se pomaknuli s mrtve točke. Odustajem.

“Od prvog siječnja 2017. aplikacija “Autotrollej” se povlači s App Store-a te više neće biti u funkciji. Kontaktirao sam komunalno društvo Autotrolej i pokušao stvoriti suradnju s njima. Ponudio sam im potpuno vlasništvo nad aplikacijom, čak i njezin besplatan razvoj. Htio sam da Riječani pomoću spomenute aplikacije znaju gdje je autobus i za koliko će minuta stići na stanicu na kojoj se nalaze. Iako riječki gradski autobusi imaju ugrađenu GPS tehnologiju, već godinama nisam dobio dopuštenje za korištenje tih podataka. Usto, htio smo da preko aplikacije građani Rijeke vide svoj broj na redomatu prilikom kupnje mjesečne karte. Također, htio sam razviti novu aplikaciju koja bi radila na iPhone i Android mobilnim uređajima. Htio sam da Google maps zna kada i kuda vozi koji autobus te da to predloži Riječanima i turistima. Sve to ponudio sam komunalnom društvu Autotrolej. Besplatno. I svejedno nije prošlo. Nakon gotovo tri godine pregovaranja, ovaj put zaista odustajem. Sve frustracije usmjerite na direktora Autotroleja i riječkog gradonačelnika, a mene stavite u kopiju maila”.

Napisao je to nedavno na svom Facebook profilu Dino Budimilić, 31-godišnji programer iz Rijeke koji je protekle tri godine pokušavao ostvariti suradnju s komunalnim društvom Autotrolej, javnim prijevoznikom na riječkom području. Na svojoj internetskoj stranici društvo navodi kako sa svoja 173 autobusa svakodnevno prevozi putnike na 51 liniji povezujući 12 gradova i općina na riječkom području.

Gradski prijevoz u Rijeci je bio užas, započinje svoju priču Dino.

“Nisi nikad znao kada će doći bus koji je, moram napomenuti, u Rijeci osnovno i jedino sredstvo javnog prijevoza. Pogledam službene internetske stranice KD Autotrolej Rijeka, ne vjerujem kako im je stranica jako loša. Zastarjela, nepregledna, zapuštena. Moja tadašnja djevojka požalila se da joj je tlaka kad mora na mobitelu otvoriti stranicu gradskog prijevoznika, jer njihova stranica nije bila prilagođena mobitelu. I tada mi je sinulo: zašto ne bih napravio aplikaciju za mobitel pomoću koje se na jednostavan način može doći do pdf-ova na kojem objavljuju vozni red”, iznosi Dino.

Rečeno, učinjeno. Aplikaciju je, kaže, napravio za jedan dan.

Nazvao ju je “Autotrollej”, jer ih je, kao, trollao. Avatar je ikonica riječkog gradskog autobusa s bijelim licem “troll-fejsa”. Šala internet geekova, složili smo se.
Neslužbena aplikacija “Autotrollej” jednostavno je otvarala vozni red, inače objavljen u pdf formatu. Kad otvoriš aplikaciju, odabereš gradsku liniju koja ti treba i na taj način zaobiđeš nered na njihovoj stranici, tumači Dino.

Aplikaciju je ubrzo postavio na stranicu App Store i ljudi su je počeli masovno skidati. “Netko ju je uočio i to se brzo proširilo. Rijeka je ujedno i studentski grad i mnogima je koristila moja aplikacija o gradskom prijevozu koju su dobili gratis”, kaže Dino.

Ubrzo je poslao mail tvrtki Autotrolej; naprosto im je htio ponuditi proizvod. Bilo je to 2013. godine.
“Poslao sam mail na dvije adrese, tadašnjem direktoru javnog gradskog prijevoznika i gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu. Predstavio sam proizvod i iznio da mogu napraviti puno bolju verziju od ove s pdf-ovima. Napravio bih podlogu koja građanima javlja kada dolazi sljedeći autobus, umjesto sadašnje koja im neuredno pokazuje cijeli vozni red, pa sami moraju računati koliko busu treba dok stigne na stanicu. Umjesto da ljudima daješ plahte s hrpom voznih redova i linija, daš im podatak koji ih zanima. To je lako izvedivo, ali jedino uz pomoć gradskog poduzeća jer oni imaju potrebne podatke koje pješice unose u sustav. Kao “softveraš”, podatke mogu prikazati u boljem obliku, to je poanta”, iznosi Dino.

Mail je poslao 19. travnja 2013. godine, gradonačelnik Obersnel odgovorio je iste večeri, u 23 sata. Čestitao mu je na prijedlogu i rekao da će svakako uputiti preporuku Autotroleju da ga kontaktiraju oko moguće suradnje na daljnjem razvoju aplikacije. Autotroleju je, međutim, trebalo punih sedam mjeseci da odgovore.
“Iskreno, više nisam ni očekivao odgovor. Osobno, ako nekome ne odgovorim unutar dva do tri dana, vjerojatno nikad ni neću, jer ili sam zaboravio ili me to nešto ne zanima”, nasmijao se Dino. Iz Autotroleja su se ispričali što odgovaraju tek nakon sedam mjeseci i pozvali ga na sastanak kojem se odazvao, iako je u tom trenutku živio u Italiji gdje je radio na projektu.

“Na sastanku su me dočekali tadašnji direktor, zatim predstavnik službe prometa, voditelj odjela optimizacije i podrške prometa te specijalist informacijske tehnologije. Nasmijalo me pitanje hoće li s moje strane biti još predstavnika. Direktor se samo rukovao, rekao da ima obaveza i otišao. Ostali nisu krili da su iznenađeni koliko ljudi aplikaciju već koristi. Tada, u studenome 2013. godine, neslužbenu verziju aplikacije koristilo je preko 900 ljudi, a početkom 2014. godine više od 1600 ljudi. To znam jer App Store dostavlja statistiku na dnevnoj bazi”, kaže Dino.

Iznio je projekt i nadao se da će aplikaciju otkupiti ili da će je barem održavati na način da ubacuju nove podatke iz voznog reda. Sastanak u studenom 2013. završio je stavom “načelno smo zainteresirani”. Pozdravili su ideju, ali nikad nisu razjasnili koji je točno razlog da ne mogu uspostaviti konkretnu suradnju, tvrdi Dino. Nastavili su ga pozivati na sastanke, a on je u međuvremenu htio napraviti i Android verziju jer je više vlasnika Android mobilnih uređaja, od onih koji posjeduju iPhone.
“U siječnju 2014. godine kolega i ja dali smo detaljan prijedlog nove verzije. Čak su je mogli uzeti i samo otvoriti javni natječaj. Ali, ništa. Tromi su. Krenula su sastančenja. Kad ih zamolim da mi pošalju potreban podatak, treba im po deset dana da odgovore. Sve je to tako sporo. Konačno su na tom sastanku u siječnju izjavili, okolišajući i rječnikom tipičnim za poslovne nedoumice javnih poduzeća, nešto kao “u ovom trenutku nismo u mogućnosti”. Bilo je to ni konkretno da, ni konkretno ne”, opisuje Dino.

Njegov poslovni život nije, međutim, bio tako trom. Na projektu u Italiji, koji na koncu nije najsretnije zaživio, Dino je upoznao strane kolege od kojih će mu neki postati ozbiljni poslovni partneri. Ubrzo kao developer s njima odlazi raditi u Hong Kong, potom na Filipine, u Španjolsku i Njemačku. Projekti su bili tržišno uspješni. U početku je radio web, a danas se prvenstveno, kaže, bavi aplikacijama za mobitele. Tamo gdje mu se sviđalo ostati, boravio je neko vrijeme (na Filipinima je i upoznao sadašnju djevojku s kojom živi), dok je druge projekte radio iz Rijeke. Nedavno se opet vratio u rodni grad odakle razvija posao s kolegama u Americi. Centralni ured tvrtke u kojoj je trenutno suvlasnik nalazi se u New Yorku. Srž tvrtke čine njih petorica, kaže Dino.

“Tri developera, jedan dizajner i jedan glavni za pare. I još hrpa savjetnika. Naime, razvijamo aplikaciju “Fitner”, fitness market place. Dakle, poznate osobe objavljuju svoj trening i tjelovježbu, a fanovi koje to zanima moći će koristiti aplikaciju za deset dolara mjesečno. Već sad im je besplatna za preuzimanje, da bi dobili uvid o čemu je riječ. Inače, tržište nam je cijeli svijet. Kod ovakvih stvari ne možeš se bazirati na hrvatsko tržište, to nam je jasno”, opisuje Dino i nastavlja:

“O kakvoj je aplikaciji riječ? Neki celebrity čiji život izaziva pažnju javnosti, primjerice, objavi što će i kako taj dan vježbati i objavi video za svaku od vježbi. I krenuli smo s testiranjem. Nisam mislio da će ljude to toliko zanimati, međutim, ispostavilo se da su poludjeli za tim. Proizvod je sada u završnoj fazi. Uzeli smo nekoliko poznatih, oni su fitness entuzijasti i imaju od sto tisuća do milijun fanova koji ih prate na Instagramu, i s njima radimo završnu fazu”, tumači Dino.

Za lansiranje aplikacije “Fitner” na tržište trenutno pregovaraju s američkim zvijezdama iz svijeta mode i sporta.
“Ljudima je to cool. Svatko ima neku svoju zvijezdu, osobu kojoj se iz nekog razloga divi, koja ga motivira i zato mu je fora vidjeti što ta osoba radi, što jede, kako vježba. Ljude to motivira da se sami pokrenu i zato će mjesečno platiti deset dolara. Na Facebooku ljudi razmjenjuju misli, na Instagramu slike, a kroz aplikaciju “Fitner” ciljano će dobiti snimke omiljenih poznatih osoba. Mogu reći da smo trenutno u pregovorima s menadžerima svjetskog top modela. Ona traži 250 tisuća dolara da radi s nama. Nije to problem, kad imaš dobar proizvod, naći ćeš investitora. Pregovaramo. Čak i da u startu uđemo u gubitak, brzo će se to isplatiti. Celebrity vani? Svi su dostupni i svatko ima svoju cijenu. To je naprosto posao“, jednostavno će Dino.

Zanimljivo, sve te godine bilo mu je žao zapustiti “Autotrollej”, aplikaciju koja je pokušavala olakšati korištenje gradskog prijevoza u Rijeci.

“Ljudi su na App Store-u ostavljali dobre komentare i preporuke i ja sam je, nećete vjerovati, nastavio održavati. Ponovno sam u kolovozu 2014. godine zamolio gradsko poduzeće Autotrolej da barem preuzmu ažuriranje podataka. Odgovaraju mi da je “teško dogovoriti izradu bolje verzije službene aplikacije”, navodi Dino.

“Da mi je o tome ovisila egzistencija, sigurno bih se jako naljutio. No, budući da sam svo vrijeme uspio razviti dobre poslovne projekte, cijela priča počela me ljutiti i žuljati kao građanina. Nevjerojatno je kako se tromi sustavi teško prilagođavaju novim vremenima, konkretnim i boljim rješenjima. U početku sam im proizvod htio ponuditi za smiješno male novce, do toga nismo ni došli. Kasnije sam nudio besplatno. Aplikacija nije samo trebala olakšati unos promjene linija, nego je trebala pomoći da se skrati red na redomatu. Naime, u Rijeci se ne može kupiti godišnji, već samo mjesečni pokaz za gradski prijevoz. To znači da se početkom mjeseca cijeli grad slije na jedno mjesto, ljudi čekaju red da kupe pretplatnu mjesečnu kartu. Stvori se gužva, okupi se oko petsto ljudi, čekaju satima, meni je to komedija. Aplikacija bi im omogućila da vide koji je broj trenutno na redu, pa da makar mogu otići na kavu dok čekaju. No, do te točke prijedloga nikad nismo ni došli”, nasmijao se Dino.

U jednom trenutku sve mu je dojadilo. Povezao je, kaže Dino, Autotrolej s nekolicinom studenata; dečki su bili jako nadobudni, međutim, suradnja nije zaživjela.

U ožujku ove godine mailom je podsjetio Autotrolej da mogu dobiti novu web stranicu s preglednijim dizajnom, bez nepotrebnog sadržaja, s jednostavnim pristupom, s Google Transit Partner Programom i mobilnom aplikacijom koju građani već tri godine neslužbeno koriste. Podsjetio ih je da sam održava podatke u toj aplikaciji te da su javna poduzeća dužna osigurati podatke od kojih javnost ima koristi, poput voznog reda autobusnih linija. Čak im je, kaže, ponudio pomoć pri pisanju EU projekata za financiranje informatizacije.

“Javili su se nakon deset dana, pa opet nakon tri dana, još jedan sastanak i još jedno neodređeno “trenutno nismo u mogućnosti donositi odluke oko tog pitanja”, kaže Dino.

U kolovozu ove godine još jednom ih je zamolio da barem preuzmu ažuriranje postojeće aplikacije. Ništa. Razočaran i pomalo umoran, neki dan je na svom Fejs profilu objavio da od svega odustaje i da povlači aplikaciju s platforme App Store, na što su ljudi prilično negodovali.

Na Dinovu priču iz KD Autotrolej odgovaraju da društvo spada u javni sektor te je obveznik javne nabave zbog čega nisu bili u mogućnosti sklopiti ugovor s pojedinačnim programerima, iako, kažu, pozdravljaju inicijativu izrade aplikacija koje mogu poboljšati usluge javnog gradskog prijevoza.

“Želimo istaknuti da KD Autotrolej ima ugovorne partnere za održavanje ticketing sustava u autobusima, konkretno to radi tvrtka Penta iz Pule. Pokušali smo povezati gospodina Dina Budimilića s Pentom iz Pule i na taj način ostvariti vid suradnje. Nažalost, do toga nije došlo tako da KD Autotrolej nastavlja s razvojem sustava s ugovornim partnerom”, poručuju iz Autotroleja.

Napominju da su informacije o voznim redovima dostupne na internet stranicama u formatu koji je građanima vidljiv. Očito je, kažu, problem što se te informacije objavljuju u PDF formatu koji je programerima nedovoljno prihvatljiv. U bliskoj budućnosti namjera im je, tvrde, objaviti otvorene podatke o voznim redovima, stajalištima, linijama i redomatu u formatima koji će omogućavati daljnju obradu. Također, najavljuju nove korake u budućnosti: proširenje prodajne mreže pretplatnih karata, izradu tehničkih rješenja koja će smanjiti gužve na prodajnim mjestima, razvijanje sustava Gradske kartice za koju učenici i studenti više neće trebati donositi potvrde radi dokazivanja statusa. Rade, kažu, i na uvođenju prodaje pretplatnih karti putem weba, a slijedeće godine namjeravaju pokrenuti mobilne aplikacije za prodaju putnih karata i najavu na stajališta.

Gotovo isti odgovor KD Autotrolej poslao je i Dinu Budimiliću na njegov status na Fejsu. Uz brojne komentare koje su ostavljali ozlovoljeni građani, moglo se, među ostalim, pročitati: „Očito tvrtki Penta iz Pule nije u interesu suradnja, a vezano na to i nekome iz Autotroleja; vanjski developeri su nepoželjni; zašto bi uzeli nešto free ili jeftino kad se na istome može okreniti fina lova; svaka čast Dino na volji i trudu; nakon tri godine najavljuju izradu aplikacije koju su već imali u rukama?; tromost, lijenost, sporost”, pa sve do onih koji su se glasno ljutili na, kako navode, mogući prostor korupcije.