POTENCIJALI ZVIŽDANJA U DIGITALNOM DOBU: Italija angažirala strane stručnjake i unapređuje GlobaLeaks, softver za zviždače

POTENCIJALI ZVIŽDANJA U DIGITALNOM DOBU: Italija angažirala strane stručnjake i unapređuje GlobaLeaks, softver za zviždače

Korupcije i nedozvoljenih radnji je sve više, a klasična web-forma za kontakt već odavno nije dovoljna. Niti je zaštićena, niti je enkriptirana, niti na bilo koji način može sakriti identitet pošiljatelja poruke, zviždača. A ako prijavitelj nepravilnosti nešto treba, onda je to anonimnost i sigurnost. Stoga i dalje razvijamo GlobaLeaks, softver za zviždače, da bude što pouzdaniji i lakši za korištenje.

Ponosno su to izjavili softverski inženjeri i developeri Giovanni Pellerano i Nick Skelsey u prostorijama Transparency International Italia, u Milanu, gdje smo ih nedavno posjetili. Cilj inicijative bilo je razmatranje ključnih pitanja kad je riječ o borbi protiv korupcije, primjerice, položaj zviždača, alati koji su im na raspolaganju, lobiranje, financiranje antikorupcijskih projekata, pristup informacijama, transparentnost i sankcije. Dakako, usporedili su se napori i rezultati Hrvatske i Italije. Jedan od alata kojeg naši talijanski susjedi uspješno razvijaju (i “izvoze” u druge zemlje) upravo je softver za zviždače GlobaLeaks. Razvija ga talijanska nevladina organizacija Hermes Centar za transparentnost i digitalna ljudska prava, baveći se prvenstveno zaštitom slobode govora na webu.

Giovanni Pellerano predstavio je novosti u programu. Giovanni je developer i suosnivač Hermes Centra. Trenutno, kaže, s kolegama unaprjeđuje sofver GlobaLeaks i Tor2Web, posrednički poslužitelj (proxy) za Tor Onion Services. Nick Skelsey je njegov američki kolega, koji će zbog ovog projekta neko vrijeme provesti u Milanu. Nick je vodeći developer tvrtke Whistleblowing Solutions koja je glavni partner GlobaLeaksu i članica je HacDC-ija, hakerskog laboratorija u Washingtonu.

Kao što je poznato, inicijalna verzija GlobaLeaksa puštena je 2011. godine, a godinu kasnije osnovan je Hermes Centar. Petorica mladića glavni su kreatori GlobaLeaksa: Claudio Agosti, Arturo Filastò, Michele Orrù, Fabio Pietrosanti i Giovanni Pellerano. Nakon drame oko WikiLeaksa i afere Cablegate 2010. godine, odlučili su, kaže Giovanni, razviti novu platformu.

“Krenulo smo od ideje da novinari, koji pritom nemaju ekstra razvijene softverske vještine, trebaju platformu koja će njihovim izvorima osigurati anonimnost. Program, dakle, treba biti jednostavan, siguran i treba omogućiti zaštićenu komunikaciju. Sagledali smo neke od nedostataka WikiLeaksa i zaključili da nije dobro što je fokusiran samo na teme od takozvane visoke nacionalne važnosti. Nije dobro što je centraliziran i što je samo na engleskom jeziku. Na tom tragu krenuli smo dizajnirati GlobaLeaks. Preveli smo ga na više od 20 jezika kako bi ga zviždači diljem svijeta lakše koristili i učinili smo da je otvoren za sve teme o korupciji, od lokalne razine, pa naviše. GlobaLeaks je platforma na kojoj građani na svom jeziku mogu prijaviti nepravilnosti s kojima se susreću u svakodnevnom životu i s naše strane potpuno je besplatan”, protumačio je Giovanni.

Pitanje koje uvijek brine zviždače je pitanje anonimnosti. Nažalost, odmazde su još uvijek velike i opasne, stoga je pitanje sigurnosti ključno, komentirali su sudionici rasprave iz redova Transparency International Italia.

Upravo zato koristimo preglednik Tor, odgovorili su sofveraši. Naime, uobičajeni internetski preglednici (Internet Explorer, Chrome, Firefox, Opera, itd.) ne jamče anonimnost i zviždač se izlaže riziku. Tor je, suprotno tome, slobodan softver za anonimnu komunikaciju. Za prijenos informacija koristi tzv. usmjerivače pomoću kojih se skriva izvorna i odredišna lokacija. Za razliku od običnog kodiranja, gdje se skriva ono što se šalje, Tor skriva i osobu koja šalje. Cilj Tora je zaštititi privatnost svakog pojedinog korisnika, bilo da je on građanin, službenik, policajac, novinar, zviždač …

Platforma se, da parafraziramo i pojednostavnimo jezik računalnog programiranja, sastoji iz dva dijela. Jedan dio je Tor koji jamči anonimnost pošiljatelja (zviždača), a drugi dio je GlobaLeaks, program koji korisnicima pojednostavljuje dostavu i tijek informacija. U praksi, građanin-zviždač sa svog računala može dostaviti informacije nekoj organizaciji ili mediju koji koristi GlobaLeaks. Zbog toga što idu preko Tor-a, informacije nasumice odlaze na neke od tri do pet tisuća računala na svijetu koji su u tom trenutku u sistemu. Na taj se način skriva trag, tako da nitko ne može otkriti tko, kome i što šalje, tumače softveraši. Osim IP adrese, instalirani program potpuno skriva i server s kojeg su otišle informacije (za ilustraciju, server Wikileaksa nalazi se u Švedskoj i na Islandu). Niti onaj kod kojeg se server GlobaLeaksa fizički nalazi, nema saznanja o poslanim informacijama jer program briše i “meta data”, podatke o računalu s kojeg su poslani dokumenti. Čak i ukoliko bi se iz računala zviždača izvadio hardver, u njemu ne bi ostao trag o poslanim informacijama, iznijeli su autori platforme.

Prijave zviždača pohranjuju se u bazu GlobaLeaksa, no nakon kratkog vremena se brišu.

“Program sam slaže datoteke, postoji opcija za komentare i poruke koju vide svi, međutim, nedavno smo napravili i zaštićenu opciju komentara i poruka, u slučaju da zviždač svoju priču želi dati točno određenoj osobi u organizaciji ili mediju koji koristi GlobaLeaks”, tumači Nick.

Rade, nastavlja Nick, na tome da korisnici što lakše rukuju unosom podataka koje im dostavljaju anonimni izvori.

“Trenutno izrađujemo grafove koji će primateljima javljati tijek procesa te povećavamo količinu enkriptiranih podataka na serveru kako bi ih zaštitili od napada. Održao sam nekoliko prezentacija o tome u rujnu”, komentira Nick i nastavlja:
“Uočili smo da je jedna od glavnih opasnosti za sigurno korištenje softvera upotreba PGP programa za kriptografsku zaštitu podataka koje zviždač dostavlja. Stoga većina organizacija koje koriste GlobaLeaks isključuju PGP enkripciju budući da ona dodatno komplicira posao novinara na materijalu koji je enkriptiran. Upravo zato razvijamo dvije stvari: unaprjeđujemo sustav za tzv. obične ljude i radimo na što boljoj sigurnosti i zaštiti podataka”, rekao je Nick.

Dok Tor služi da se sakrije lokacija (server i adresa) s koje građani šalju dokument, GlobaLeaks služi da se sakrije identitet građana. Korištenje softvera vrlo je jednostavno, tumače njegovi tvorci. Korisnik uđe u program kao da šalje običan e-mail, zakači dokumente koje želi poslati i eventualno napiše komentar o slučaju koji želi prijaviti.

Program spada u alate koji su korisno oružje u borbi protiv korupcije, potvrdili su i neki poznati talijanski istraživački novinari, članovi IRPI organizacije (Investigative Reporting Project Italy) koji su telefonski sudjelovali na konferenciji.

“Izvještavanje o korupciji jedan je od prioriteta medija, međutim, teško će medij dobiti informacije ako se građani boje da će im se otkriti identitet. Nisu svi spremni postati javni zviždači i stoga ljudi zaziru osobno nešto dojaviti. Usto, uvijek postoji mogućnost da netko ometa komunikaciju ili prisluškuje, pa su ovakve platforme poput sigurnog softvera za zviždače od velikog značaja”, komentirali su IRPI-jevci koji i sami koriste GlobaLeaks platformu.

Program je doživio svoju ekspanziju prije tri godine kada ga je implementirala fondacija Publeaks u Nizozemskoj. Pod sloganom “Ljudi zaslužuju znati” okupili su 42 medijske kuće u toj zemlji te svaka od njih fondaciji godišnje plaća simboličnih 500 eura. Zauzvrat dobiju pristup bazi podataka. Istovremeno, kada (nizozemski) zviždači pristupe Publeaksu, mogu odabrati tri medija iz navedene mreže kojem vjeruju i kojem žele poslati priču. Svi uključeni mediji poštuju “razdoblje embarga”, vremenski period u kojem se dostavljene informacije temeljito istražuju prije no što će se javno objaviti.

Danas više od 50 različitih organizacija iz nevladinog sektora i medija diljem svijeta koristi GlobaLeaks kao platformu pomoću koje sakupljaju prijave zviždača. Internetska platforma može tako postati dragocjen izvor informacija, ne samo za novinare, antikorupcijske udruge i istraživače, već i za pravosudne organe i organe reda u konačnici.

Cilj stručnog sastanka u Milanu bio je, među ostalim, ukazati na potencijale zviždanja u digitalnom dobu: koje mogućnosti i opasnosti predstavlja trenutna otvorenost Interneta, koje su buduće prijetnje internetskoj anonimnoj komunikaciji, kako zviždanje može pomoći očuvanju prava na privatnost i očuvanju otvorenog interneta te kako, na koncu, sam program može biti zloupotrijebljen.

“Trenutno razvijamo i implementiramo sustav GlobaLeaksa za gradove Barcelonu i Berlin koji razvijaju whistleblowing inicijativu. Na njihov poziv, odlazimo ondje koncem ovog mjeseca”, otkrili su Nick i Giovanni.

Suradnici na GlobaLeaksu izrazili su nadu da će i hrvatske organizacije i mediji koristiti besplatan program. Poznato je, moglo se čuti na konferenciji, kako prolaze zviždači, pa tako ni oni u Hrvatskoj nisu dobili adekvatnu zaštitu od raznih oblika progona (diskriminacije, gubitka radnog mjesta, izolacije okoline). Zbog toga bi nam, uz zakon o zviždačima kojeg još uvijek nemamo, dobro došao jedan dobar zviždački servis koji bi jamčio anonimnost i sigurnost te osigurao širenje inkriminirajućih dokumenata u javnost. Zanimljivo je i pitanje hoće li neki domaći medij instalirati zviždački softver kojim će se boriti protiv nepravdi, prijevara i pronevjera, komentirali su sudionici.

Naravno, iza svakog projekta, ma kako sofisticiran bio, stoje ljudi. Pošto zaprime dojavu, novinari su ti koji, prateći postulate zanata, odvajaju dobre od loših priča, vrijedne materijale od hrpe neiskoristivih nebuloza.

GlobaLeaks je vrijedan alat, međutim, ljudi posao moraju obaviti do kraja, svatko u svom segmentu, poručili su Nick i Giovanni.