Opasnost korupcije u postupcima javne nabave

Opasnost korupcije u postupcima javne nabave

Model sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj jedan je od najboljih u Europi, no problem je u zloupotrebama sustava i nedostatku sankcija za prekršitelje, istaknuto je tijekom jučerašnje prezentacije rezultata istraživanja.
_
Jučer prijepodne u dvorani “Zrinjevac” zagrebačkog hotela Westin predstavljeni su rezultati analize integriteta u postupcima javne nabave u Republici Hrvatskoj. Zanimljive rezultate istraživanja u sklopu projekta “Jačanje društvenih kapaciteta za borbu protiv korupcije E-SCORE” predstavio je Munir Podumljak, izvršni direktor udruge Partnerstvo za društveni razvoj (PSD). Projekt je financiran sredstvima Europske unije i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. U nastavku Vam prenosimo najvažnije zaključke istraživanja o izuzetno važnoj temi, te preporuke autora studije kako postupak javne nabave učiniti jeftinijim, otpornijim na zlouporabu, te korisnijim za državu i društvo.
_
Među zaključcima studije ističe se podatak da je u obuhvaćenom razdoblju od 2012. do 2015. godine zabilježen značajan trend smanjenja transparentnosti javne potrošnje putem javne nabave. Razlog tome je značaj porast udjela takozvane bagatelne javne nabave koja je izvan sustava prikupljanja podataka. Dva su razloga značajnog porasta udjela bagatelne nabave kroz koju se godišnje potroši oko deset milijardi kuna iz državnog proračuna. Povećanju udjela s jedne strane je doprinijelo višekratno povećanje iznosa javnih nabava koje se mogu realizirati pod pojednostavljenim, ali i smanjeno transparentnim uvjetima bagatelne nabave. S druge strane uočljiv je trend cijepkanja javnih nabava kako bi se mogle realizirati kao bagatelne.
Drugi zabrinjavajući rezultat istraživanja je pad kompetitivnosti javne nabave. Kroz takozvane nekompetitivne postupke koji podrazumijevaju jednog do tri ponuđača potroši se više od polovice iznosa javnih nabava u državnim ministarstvima, naglasio je Podumljak.
Posebno zabrinjava trend prikrivenog zaduživanja države putem komercijalnih kredita kod privatnih banaka koje uzimaju javna poduzeća po tržišnim uvjetima. Prema tvrdnji Podumljaka, u pitanju je čak 80 posto ugovora javnih poduzeća. Motivacija donositelja odluka o zaduživanju kod privatnih banaka mogao bi biti bonus koji banke navodno daju osobama koje joj donose ugovore s državom, što otvara pitanje zlouporabe. No najvažnije pitanje je tko će, kada i kako kredite javnih poduzeća vratiti, napomenuo je izvršni direktor PSD-a i podsjetio na ogromne kreditne obveze Hrvatskih autocesta i drugih dužnika koji stižu na naplatu već sredinom ove godine.
_
Preporuke iznesene u nastavku prezentacije idu u smjeru centraliziranog i standardiziranog upravljanja informacija o javnim nabavama, te povećanja minimalnog broja ponuditelja koji bi bio dovoljan za sklapanje ugovora. Istaknuta je i potreba osiguranja kvalitetnijeg nadzora nad poštivanjem odredbi Zakona o javnoj nabavi i izricanja pravovremenih sankcija tijelima koja zakon ne poštuju. Prema autorima studije, trebalo bi također ograničiti horizontalnu javnu nabavu, odnosno propisati minimalne uvjete kompetitivnosti u svim takvim postupcima, te ograničiti komercijalna zaduženja javnih poduzeća. Nužno je također dodatno graditi kapacitete sustava javne nabave za provedbu postupaka i nadzor nad provedbom Zakona o javnoj nabavi i drugim zakonima. Ako sustav javne nabave vrijedi 45 milijardi kuna na godinu, trebalo bi investirati barem 100 milijuna kuna u kapacitet sustava, a taj novac brzo bi se vratio kroz uštede i smanjenje zlouporaba sustava, istaknuo je Podumljak.
_
Nakon prezentacije uslijedila je zanimljiva diskusija u kojoj su spomenuti različiti primjeri nesankcionirane zlouporabe, ali i neki pozitivni pomaci u sustavu javne nabave poslijednjih godina. Jedan od sudionika završne rasprave iznio je komentar koji dobro podcrtava srž problema sustava javne nabave, kao i mnogih drugih sustava u Republici Hrvatskoj: Ne trebamo stalno mijenjati zakone, već trebamo kontrolirati provedbu postojećih zakona i sankcionirati one koji ga krše. Riješenje zvuči krajnje jednostavno, pitanje je samo kako ga ostvariti, odnosno kako unaprijediti funkcioniranje postojećih institucija i njihovih mehanizama. Izazov zahtjeva zajednički napor institucija javne vlasti i civilnog sektora s ciljem unaprijeđenja političke prakse kako bi Hrvatska jednog dana bila među najboljima u Europi ne samo po idejnom riješenju sustava, već i po uspješnosti funkcioniranja sustava u svakodnevici. Pred hrvatskim društvom je bez sumnje dug put, no odustati od njega imalo bi izuzetno visoku cijenu koja daleko premašuje iznose koji se okreću u sustavu javnih nabava.
_