INICIJATIVA Hrvatskoj potreban zakon o zaštiti zviždača

INICIJATIVA Hrvatskoj potreban zakon o zaštiti zviždača

Hrvatska treba donijeti zakon o zaštiti zviždača jer taj zakon nemamo, a postojeći model zaštite zviždača iznimno je staromodan i svodi se na sudsku zaštitu pa su ti ljudi prepušteni sami sebi, istaknuo je danas Duje Prkut iz GONG-a na konferenciji za novinare u Kući ljudskih prava koja je dio Koalicije za zaštitu zviždača jugoistočne Europe. Konferencija i panel rasprava organizirana je u suradnji s Centrom za mirovne studije, Kućom ljudskih prava i GONG-om, a tema je bila zaštita zviždača.

“Nova Vlada ubrzo mora donijeti dokument koji je vrlo bitan, a riječ je o antikorupcijskom planu za 2017. i 2018. godinu. U aktualnom antikorupcijskom planu, koji se konkretno nije ni provodio, pitanje zviždača tek je sporadično spomenuto”, kazao je Prkut.

Prema njegovom mišljenju, novi antikorupcijski plan mora imati snažne mjere unaprjeđenja sustava zviždanja.
“To će biti veliki test za Vladu koja zasad stavlja naglasak na poboljšanje ekonomskog stanja, a pitanja antikorupcije kao da su pomalo pala u drugi plan, iako je u Vladi reformski partner Most”, iznio je Prkut.
Prethodna Vlada, ustvrdio je, nažalost nije provodila antkorupcijsku politiku, međutim, očekuje se da će s novim sazivom Sabora proraditi Nacionalno vijeće za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije.

“U Hrvatskoj su odredbe o zaštiti zviždača raštrkane u nekoliko zakona, a jedina zaštita im je pokretanje sudskog postupka zbog odmazde koji su pretrpjeli na radnom mjestu. Zviždač je u našem sustavu prepušten sam sebi. Zanimljiva je činjenica da velik broj zemalja u susjedstvu ima izglasan Zakon o zaštiti zviždača, a te zemlje nisu članice Europske unije, poput Bosne i Hercegovine, Kosova, Albanije. Hrvatska, suprotno tome, jest članica, ali spomenuti zakon nemamo. Nakon što smo ušli u Uniju, nazadovali smo po tom pitanju. Prije ulaska morali smo riješiti brojna poglavlja, jedno od njih bilo je pravosuđe, i tada smo donekle uveli reda u temama poput financiranja političkih stranaka, sprječavanje sukoba interesa i pravo na pristup informacijama. Ta su se pitanja otvorila na zahtjev Europske unije. Međutim, sada kada smo članica, stali smo. Antikorupcijske politike nisu dobro razrađene, potencijalni zviždači riskiraju gubitak posla ili izolaciju na radnom mjestu ili, pak, izolaciju u zajednici. Sustav nije na njihovoj strani, upozorio je Prkut.

Ohrabruje, nastavlja, što u regiji dolazi do pomaka u zaštiti zviždača, ali zabrinjava koliko daleko može ići odmazda nad njima zbog lošeg sustava zaštite.

“Bosna i Hercegovina ima jedan od kvalitetnijih zakona o zviždanju i mislim da je to dobar poticaj našoj političkoj eliti. Jer, ovoga puta ne treba uhvatiti korak sa zapadnim demokracijama, već treba uhvatiti korak s istočnim susjedima. Hrvatska ima bolja zakonska antikorupcijska rješenja od nekih starih država članica EU. Međutim, budući da nove zemlje kandidatkinje imaju strože uvjete za ulazak u EU, njihovi će zakoni biti kvalitetniji od naših”, drži Prkut.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković podsjetio je na najpoznatije hrvatske zviždačice Vesnu Balenović, koja je upozoravala na nepravilnosti u INI, i Ankicu Lepej, koja je iznijela podatke o novcu na računu supruge tadašnjeg hrvatskog predsjednika Ankice Tuđman, novcu koji nije bio prijavljen u imovinskoj kartici.

“Zviždači su važni za medije jer daju informacije od javnog interesa novinarima i dokle god se budu morali sakrivati, gubiti posao, pa čak i život, to nas ne zadovoljava ni kao novinare niti kao građane”, naglasio je Leković.
Izrazio je nadu da će se uskoro moći razgovarati o konkretnim prijedlozima za zakonska rješenja koja bi pomogla da se zviždači više neće morati skrivati.

Mark Worth iz Koalicije za zaštitu zviždača jugoistočne Europe (Southeast Europe Coalition on Whistleblower Protection) govorio je o iskustvima zaštite zviždača u Europi i svijetu.
“Pratimo što se događa u zemljama u vašem okruženju koje su donijele zakon o zaštiti zviždača. Iskustvo nam pokazuje da svaki zakon ima i loše strane, stoga pratimo razvoj situacije, kako bismo na vrijeme mogli reagirati“, rekao je Worth.

Konferenciji su prisustvovali i Nedim Hadrović iz Centra za zviždače Luna, iz Bosne i Hercegovine, Albulena Sadiku iz Balkanske istraživačke mreže iz Kosova te Aleksandar Božinovski iz makedonskog Centra za istraživačko novinarstvo SCCOP.

Iako se građani boje “zviždati”, učinci zakona o zaštiti zviždača donesenog 2014. godine u Bosni i Hercegovini su pozitivni, iznio je Hadrović.
“Zviždače se danas može zaštititi od osvete i progona, što po ranijem zakonskom rješenju nije bilo moguće. I može ih se vratiti natrag na posao. Zaštita još uvijek nije dovoljno dobra, ali je puno bolja od ranijih rješenja“, rekao je Hadrović i dodao da Hrvatska može profitirati od bosansko-hercegovačkih iskustava nakon donošenja zakona.

Dobar zakon, loša praksa, komentirala je Albulena Sadiku iz kosovske Balkanske istraživačke mreže.
“Imamo zakon koji je do neke mjere dobar, ali u praksi ne funkcionira. Svatko zna svakoga, pa informacija tko je zviždač brzo iziđe u javnost, što nikako ne ohrabruje”, kazala je Sadiku.

Aleksandar Božinovski iz makedonskog Centra za istraživačko novinarstvo SCCOP poručio je da je “Hrvatskoj bolje da nema zakon o zaštiti zviždača, nego da donese loš zakon”.

“Makedonija je prošle godine donijela Zakon o zaštiti zviždača, ali za njega možemo reći da je mrtav zakon, jer ga neke odredbe čine neupotrebljivima. Naime, naš zakon omogućuje zviždačima da prijave korupciju, čak će dobiti zaštitu na razini programa zaštite svjedoka. Međutim, zviždač korupciju smije prijaviti samo nadređenoj osobi u firmi u kojoj radi. Možete li to zamisliti?! Zviždač mora korupciju i nezakonite radnje prijaviti osobi koju je imenovao direktor javnog poduzeća ili ministarstva, a korupcija je najčešće povezana s tim istim direktorom. Tek nakon toga dobit će sudsku zaštitu. To naš zakon čini neupotrebljivim, ako ga u Hrvatskoj budete tako sročili, bolje da ga ni nemate”, poručio je Božinovski.