Doniranje političkim strankama- uspjeh na javnim natječajima

Doniranje političkim strankama- uspjeh na javnim natječajima

Donacije političkim strankama na nacionalnoj razini najčešće se tvrtkama vraćaju kroz poslove na nižim razinama, u jedinicama lokalne uprave i samouprave, tvrtkama u državnom vlasništvu ili čak i bolnicama. Mnogi već dugi niz godina upozoravaju kako financiranje političkih stranaka predstavlja jedno od glavnih područja korupcije. Taj problem posebno dolazi do izražaja kad je u pitanju javna nabava, preciznije, kada tvrtke-donatori stranaka dobivaju milijunski vrijedne ugovore.

Prema podacima iz istraživanja Partnerstva za društveni razvoj koje je objavljeno u travnju 2013. godine, a provedeno je temeljem službenih izvješća hrvatskih stranaka i baze podataka Integrityobservers.eu, najveća vjerojatnost (čak pedeset posto) da će se nekoj tvrtki vratiti novac uložen u političku stranku, je ako taj novac uloži u Hrvatsku narodnu stranku. Iza narodnjaka slijedi HDZ, kojeg prate Hrvatska stranka umirovljenika i SDP.

SDP i Fina

Kada tvrtka koja je godinama, do odlaska Slavka Linića iz SDP-a, bila jedan od najvećih donatora Socijaldemokratske partije (SDP-a) i bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića bez velike pažnje javnosti u pet godina od samo jedne tvrtke u državnom vlasništvu na javnim natječajima dobije poslove vrijedne 20 milijuna kuna mora privući pažnju javnosti. Ipak, zagrebačkoj informatičkoj tvrtki SV Group d.o.o. uspjelo je ostati „nezanimljivom“ većini vodećih hrvatskih medija. Tvrtka SV Group milijunske je poslove dobivala putem javnih natječaja od Financijske agencije (Fine), gotovo bez konkurencije, i jedan je od njenih pet najčešćih ugovornih partnera.

Prema podacima portala Integrityobservers.eu Partnerstva za društveni razvoj, Fina je od  2012. do 2016. sa IT tvrtkom SV Group, samostalno ili (u tri navrata) kao dijelom zajednice ponuditelja zaključila ukupno 14 ugovora u ukupnoj vrijednosti 27,07 milijuna kuna uključujući porez na dodanu vrijednost. Dio novca od tri ugovora gdje je SV Group bio dio zajednice ponuditelja isplaćen je drugim tvrtkama:  TIS – Objektni informacijski sustavi d.o.o., TIS d.o.o. te CROZ d.o.o. Svi ugovori rezultat su otvorenog postupka javne nabave, gdje je formalno prema kriteriju najniže cijene, posao pripao SV Groupu. Međutim, u devet od 14 postupaka javne nabave Fine ili u 64 posto slučajeva SV Group je bio jedini ponuditelj, dakle posao s Finom pripao mu je praktično bez ikakve konkurencije.

Suradnja Fine i SV Groupa odnosi se na nabavu različitih IBM licenci, IT sustava, njihovo održavanje i usluge razvoja.

Zagrebačka IT tvrtka SV Group dobro je poznata u branši, ima referentnu listu uglednih klijenata u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su brojne banke, Agrokor i tvrtke u vlasništvu Ivice Todorića, Grad Zagreb, Državni zavod za statistiku, APIS IT d.o.o, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, HŽ Infrastruktura, Hrvatska narodna banka… Jasno je da je politika imala utjecaja i na niz drugih klijenata, no nelogičnosti u javnim nabavama najočitije su upravo u spomenutoj suradnji Fine i SV Groupa.

Direktor SV Groupa Slobodan Vajagić (vlasnik je njegova supruga Ljerka) neuobičajeno je samozatajan i nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje o suradnji s Finom i donacijama SDP-u, te se oglušio na pitanja unatoč opetovanim upitima.

Poznavatelji IT sektora ističu kako je čest slučaj da upravo tvrtka koja je drugoj tvrtki ili većem sustavu prodala IT sustav ili licence kasnije godinama dobiva i poslove njihova održavanja, jer se radi o nastavku posla, no isto tako vrlo rijetko se te poslove dobiva glatko na natječaju bez bilo kakve konkurencije. Istina, u tri slučaja radilo se o zajednici ponuditelja, što može značiti da je na taj način izbjegnuta konkurencija, odnosno da je više interesanata za isti posao pronašlo zajednički interes na taj način.

Tvrtka SV Group d.o.o., inače, jedan je od glavnih donatora Socijaldemokratske partije Hrvatske proteklih godina. Prema podacima SDP-a tvrtka obitelji Vajagić godinama je bila jedan od najvećih donatora stranke, dok nakon smjene Slavka Linića iz SDP-a tvrtka SV Group više nije službeno evidentirana među donatorima.

Iz Ureda Uprave Financijske agencije kojoj je od listopada 2016. na čelu predsjednik Uprave Dražen Čović, potvrdili su kako je „Fina sa tvrtkom SV Group d.o.o. iz Zagreba proteklih godina dosta poslovala. U razdoblju od siječnja 2012. do prosinca 2016. sklopljeno je ukupno 14 ugovora u ukupnoj vrijednosti od 16.222.403,87 kuna bez PDV-a“. To znači sa PDV-om u vrijednosti od 20,278 milijuna kuna.

Prema podacima Poslovne Hrvatske, tvrtka SV Group, u 2015. ostvarila je ukupni prihod od gotovo 54 milijuna kuna i neto dobit od 1,765 milijuna kuna. Prihod SV Groupa u 2015. porastao je za čak 90 posto u odnosu na 2014., dok je istodobno neto dobit pala 42 posto. Upravo 2015. godina je za SV Group, prema ostvarenim prihodima i prema podacima Poslovne Hrvatske, bila najuspješnija godina od 2011. Tvrtka, inače, ima 34 zaposlena s prosječnom neto plaćom od 7.975 kuna.

“Sve je čisto, nije bilo žalbi”

Na pitanje kako u Fini pojašnjavaju činjenicu da je SV Group tako često jedini ponuditelj u postupcima javne nabave gdje dobiva posao, iz Fine odgovaraju kako „otvoreni postupak javne nabave je postupak u kojem temeljem javno objavljenog poziva ponudu mogu dostaviti svi zainteresirani gospodarski subjekti“.

Iz Fine ističu i kako „u niti jednom postupku koji je završio sklapanjem ugovora sa tvrtkom SV Group nije izjavljena žalba, te da su svi ugovoreni poslovi izvršeni na način i u roku kako je ugovoreno, tako da nisu naplaćena jamstva za uredno izvršenje ugovora niti ugovorne kazne“.

Na pitanje ima li činjenica da se radi o značajnom donatoru SDP-u bilo kakve veze s milijunskim ugovorenim poslovima sa Finom, iz Uprave Fine odgovaraju kako „Financijska agencija postupke nabave provodi sukladno Zakonu o javnoj nabavi, bez pogodovanja bilo kojem gospodarskom subjektu.

Ipak, od 14 ugovora, 3 su zaključena u 2012., četiri u 2013., jedan u 2014., dva u 2015., te četiri u 2016. godini (dva u siječnju dva u srpnju). Dakle, najveći dio ugovora zaključen je u vrijeme koalicijske Vlade (SDP-HNS) premijera Zorana Milanovića, dok su na čelu Nadzornog odbora Fine bili Boris Lalovac, odnosno Igor Rađenović. Upravu Fine u to vrijeme činili su Anđelka Buneta, Ivna Šegon (supruga nekadašnjeg kontroverznog pomoćnika ministra financija Slavka Linića Branka Šegona), Željko Pavić i Zlatko Mičetić. Uprava Fine bila je neosporno pod kontrolom SDP-a, ali i velikim utjecajem Slavka Linića kao tadašnjeg ministra financija.

HDZ i građevinari

SDP nije jedini koji svojim donatorima zahvaljuje na ovaj način. Donacije strankama na nacionalnoj razini najčešće se tvrtkama vraćaju kroz poslove na nižim razinama, u jedinicama lokalne uprave i samouprave, tvrtkama u državnom vlasništvu ili čak i bolnicama. Na primjeru Opće bolnice Zadar vidljivo je kako su tvrtke vlasnika bliskih HDZ-u nagrađivane poslovima adaptacije i građevinskim radovima.

Za razliku od javne nabave lijekova i medicinske opreme, adaptacijski i građevinski radovi u Općoj bolnici Zadar proteklih su godina, najjednostavnije rečeno, loše planirani o čemu je pisao portal Fairpress.

Prema podacima portala Integrityobservers.eu, unatoč većem broju pristiglih ponuda za građevinske radove ugovorene cijene bitno su veće od ranije planiranih i procijenjenih. Primjerice, u rujnu 2012. godine građevinski radovi na sanaciji Centralnog hitnog bolničkog prijama Opće bolnice Zadar ugovoreni su u vrijednosti od 9.320.770 kuna, uključivši porez na dodanu vrijednost. Posao je putem otvorenog postupka javne nabave prema kriteriju najniže cijene između šest pristiglih ponuda dobila zadarska tvrtka Ploter d.o.o., koja se od svibnja 2016. godine nalazi u stečaju. Najveća ponuda na natječaju iznosila je 10,57 milijuna kuna, a vrijednost ugovorenog posla čak 26,3 posto (ili za 1,94 milijuna kuna) je veća od ranije procijenjenog na 7,38 milijuna kuna s PDV-om (tada 23 posto).

Ravnatelj Opće bolnice Zadar u to doba bio je donedavni (u Vladi Tihomira Oreškovića) ministar zdravlja Dario Nakić (HDZ). Tadašnji ministar zdravlja Rajko Ostojić smijenio ga je početkom listopada 2012. zbog brojnih nepravilnosti i odstupanja. Osim toga Državna revizija utvrdila je u Općoj bolnici Zadar u 2011., kada je ostvaren manjak od 116 milijuna kuna, cijeli niz nepravilnosti, a bila je sporna i nabava. I u 2011. Državna revizija je utvrdila nepravilnosti na javnom natječaju za građevinske radove na sanaciji prizemlja zgrade urologije i otorinolaringologije, gdje su u obzir uzete nevaljane ponude – cjenovno iznad proračunom osiguranih sredstava. Ugovarani su dodatni radovi aneksom ugovora bez provođenja postupaka javne nabave, čime je vrijednost posla porasla za gotovo 24 posto, premašivši 3 milijuna kuna s PDV-om, a prema nalazu Državne revizije, nisu poštovane odredbe Zakona o javnoj nabavi za što odgovornost snosi tadašnji ravnatelj Nakić, a kasnije ministar zdravlja.

Zadarska tvrtka Ploter vlasnika Slavka Šimovića tih je godina uredno dobivala milijunske poslove u Zadru i Šibeniku, da bi posljednjih godina prije odlaska u stečaj ulazila u aferu za aferom.

Ploter je poslove u pravilu dobivao kombinacijom ponuđenih nižih, nerijetko i dampinških cijena, i utjecajnih političkih veza. Šimovićev Ploter, zanimljivo, krahirao je upravo na višemilijunskim projektima financiranima iz sredstava Europske unije, a zbog neisplate plaća radnicima dolazilo je do kašnjenja radova, probijanja rokova i loše kvalitete radova.

Tvrtka Ploter je prema podacima Poslovne Hrvatske zapošljavala 40-ak radnika, u 2012. ostvarila je prihod od 15,4 milijuna kuna, u 2013. prihod veći od 22 milijuna kuna, a u 2014. iskazala je prihod od 15,37 milijuna kuna. Neto dobit tvrtke tih godina kretala se od 81 do 190 tisuća kuna.

Slična praksa nastavljena je u Općoj bolnici Zadar i nakon odlaska Daria Nakića s mjesta ravnatelja. Primjerice, za adaptaciju odjela ginekologije putem otvorenog postupka javne nabave, prema kriteriju najniže cijene, u prosincu 2014. između šest pristiglih ponuda izabrana je splitska tvrtka Inero d.o.o. Iako je početna procijenjena vrijednost nabave s PDV-om iznosila 1,5 milijuna kuna, Inero je s Općom bolnicom Zadar potpisao ugovor na gotovo 1,99 milijuna kuna s porezom na dodanu vrijednost ili za 32,6 posto (gotovo 490 tisuća kuna) veći iznos od ranije predviđenog.

Vlasnik tvrtke Inero je ugledni splitski građevinar i hotelijer Ilija Naletilić, inače jedan od donatora izborne kampanje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, tada kandidatkinje HDZ-a, a ranije i predsjednik Liste Velo misto. Prema podacima Poslovne Hrvatske tvrtka Inero u 2015. ostvarila je prihod od gotovo 80,5 milijuna kuna (odnosno četiri puta više nego u 2014. kada je prihod iznosio 20,1 milijun kuna). Inero je lani utrostručio neto dobit, na gotovo 850 tisuća kuna.

Komentar poslovanja s tvrtkama Inero i Ploter, kao i pojašnjenje spornih javnih nabava zatražili smo od sadašnjeg ravnatelja Opće bolnice Zadar Željka Čuline. Nakon višekratnih upita i pokušaja dobivanja pojašnjenja o tim poslovima ravnatelj Opće bolnice Zadar Željko Čulina u pisanom odgovoru kazao je samo kako je „21. kolovoza 2012. u otvorenom postupku javne nabave za izvođenje građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova na sanaciji Centralnog hitnog bolničkog prijama Opće bolnice Zadar izabran u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi ponuditelj Ploter d.o.o. Navedeni izvođač radova nije radi otvaranja stečajnog postupka ispoštovao ugovorne obveze u pogledu rokova, te nije završio ugovorom preuzete radove“.

Ravnatelj Čulina u odgovoru dalje šturo navodi „u odnosu na upit vezan uz adaptaciju Odjela ginekologije 16. prosinca 2014. odlukom sanacijske upraviteljice u otvorenom postupku javne nabave u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi izabran je ponuditelj Inero d.o.o., koji je preuzete radove izvršio.“ U to vrijeme sanacijska upraviteljica bila je, inače Mirjana Mrčela.

U Ravnateljstvu bolnice oglušili su se i na novinarski upit zašto su ovi ugovori bitno veći od ranije procijenjenih, a nismo dobili odgovor niti na pitanje imaju li ovi ugovori i milijunski poslovi veze s činjenicom da su vlasnici obje tvrtke bliski HDZ-u. Nikakav odgovor nismo dobili u tvrtkama Inero i Ploter.

HNS, HSS i vraćanje usluga donatorima

U Gradu Čakovcu, primjerice, od 2012. do 2016. svaki četvrti ugovor temeljem javne nabave, nerijetko i bez konkurencije, zaključen je s lokalnom tvrtkom Tegra d.o.o., a ukupna vrijednost poslova iznosi ukupno 10,8 milijuna kuna. Tvrtka Tegra izdašan je donator HNS-a, inače koalicijskog partnera SDP-a, čiji gradonačelnik Stjepan Kovač upravlja gradom i koji otklanja povezanost donacija strankama i poslova dobivenih u Gradu Čakovcu.

Križevačka tvrtka Radnik d.d., inače značajni donator HDZ-a, ali i s manjim iznosima SDP-a i predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u vlasništvu je Mirka Habijaneca, dugogodišnjeg člana HDZ-a. Ta tvrtka ima, prema bazi podataka integrityobervers.eu, najviše sklopljenih ugovora s Gradom Mali Lošinj, njih 7, ukupne vrijednosti od 23.570.611 kuna. Grad Mali Lošinj najviše ugovora zaključio je s tvrtkom Radnik d.d. Inače, gradonačelnik Malog Lošinja je Gari Cappelli, sadašnji ministar turizma (HDZ).

Ivanićgradski tajkun Krešo Petek i njegova tvrtka Elektrocentar Petek višegodišnji su donatori Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske narodne stranke, a u posljednje vrijeme i HDZ-a. Upravo te donacije HSS-u u Križevcima su pomogle da Elektrocentar Petek zajedno s tvrtkom Ne-Pok dobije 2015. posao rekonstrukcije i dogradnje Razvojnog centra tehnološkog parka Križevci vrijedan 44,5 milijuna kuna. Natječaj je ponavljan, konkurenti (Radnik d.d.) su se žalili i Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, pa naprasno povukli žalbu bez objašnjenja. Unatoč tome, bivši predsjednik HSS-a i Gradonačelnik Križevaca Branko Hrg otklanja povezanost donacija i dobivenih poslova.

„Svi pokušaji da se ovom predmetu da politički kontekst su potpuno pogrešni i neutemeljeni s obzirom da tvrtka nije bila donator Gradu Križevcima, a niti Branku Hrgu bilo kao gradonačelniku ili predsjedniku HSS-a, te on nikada nije primio nikakvu donaciju spomenute tvrtke“. To nitko nije ni tvrdio, Elektrocentar Petek donirao je HSS kao stranku, a ne Hrga osobno.

Tu priča o donacijama HSS-u ne staje. Još izraženiji je primjer Grad Samobor i gradska tvrtka Samoborski komunalac d.o.o. koje su najveći broj ugovora temeljem postupaka javne nabave zaključile s lokalnom tvrtkom Hvar d.o.o., čiji je suvlasnik Želimir Kodrić, ujedno i vlasnik Samoborke, kamenoloma Škrobotnik te jedan od suvlasnika Peveca. Tvrtka Hvar je do 2012. do 2015. sa Samoborom zaključila čak 13 ugovora u vrijednosti od 14,5 milijuna kuna. Svaki četvrti posao zaključen je bez konkurencije, jer nije bilo drugih ponuditelja. Nerijetko se naknadno ugovaraju i dodatni radovi, što povećava vrijednost projekta. Samoborski komunalac je istodobno s istom tvrtkom zaključio pet ugovora u vrijednosti od gotovo 10,7 milijuna kuna, a polovica tih poslova unatoč tome što se radi o otvorenim postupcima javne nabave dobivena je sasvim bez konkurencije. Isto tako, praksa je zaključivanje aneksa ugovorima, što dodatno povećava vrijednost poslova. Želimir Kodrić financirao je 2009. izdašno prvu izbornu kampanju za gradonačelnika Samobora Kreše Beljaka, sadašnjeg predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Beljak kao gradonačelnik očito tu podršku u svom drugom mandatu, kojeg je osvojio zahvaljujući i potpori SDP-a, izdašno vraća dodijeljenim poslovima, ali i smanjenjem komunalne naknade. Ne treba niti spomenuti kako je Kodrić donirao i SDP na nacionalnoj razini.