08.11. Mediji Izvor: tportal.hr

Evo zašto je borba protiv korupcije u RH samo mit

korupcija

Autor: Helena Puljiz

Analizom sudskih raspleta 27 spektakularnih slučajeva uhićenja nakon kojih su, od 2002. godine, podizane optužnice zbog korupcije, pranja novca ili zlouporabe položaja i ovlasti može se doći do zaključka kako je borba protiv korupcije u Hrvatskoj tek politički mit, a antikorupcijske akcije završavaju uglavnom fijaskom. U 12 godina tzv. borbe protiv korupcije i zlouporabe položaja i ovlasti od 27 slučajeva obuhvaćenih ovom analizom, samo ih je sedam, prema dostupnim podacima, rezultiralo i pravomoćnim presudamaier ne obuhvaća slučajeve bivše sisačke županice i aktualne saborske zastupnice Marine Lovrić Merzel protiv koje su tek podignute optužnice (5), bivšeg predsjednika HGK-aNadana Vidoševića protiv kojeg još uvijek nije podignuta optužnica te afere Agram Milana Bandića i RemorkerBožidara Kalmete koje su još u fazi istrage. Nisu obrađeni svi slučajevi u kojima su pokretane istrage, već većina onih koji su u javnosti izazvali najviše pažnje zbog aktera afera. Optužnice su, podsjetimo, podignute u samo manjem broju afera (odnosno kaznenih prijava) od onih o kojima se govorilo svih ovih 25 godina.

Slučajevi triju tajkunskih lica s tjeralice – Miroslava Kutle, Josipa Gucićai Ivana Radoševića nisu ubrojeni u ovih 27 slučajeva jer su sva trojica u bijegu i nedostupna hrvatskim vlastima, ali podsjećamo i na slučajeve za koje ih se tereti.

Pravomoćno kaznom zatvora osuđeni su samo: bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader zaslučajeve Hypo Bank i slučaj Ina – MOL, bivši potpredsjednik Fonda za privatizaciju Josip Matanović i odvjetnik Juraj Parazajder iz afere Veliki maestro, glavni devizni diler Eduard Nodilo u slučaju Riječka banka, 22 službenika zagrebačke i zaprešićke gruntovnice iz afere Gruntovec, general Vladimir Zagorec u slučaju Dragulji. Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec u slučaju Reflektori kažnjen je pravomoćno uvjetnom kaznom zatvora. Treba imati u vidu i kako se u slučaju Farmal/Hipokrat stotine optuženih nagodilo s tužiteljstvom te da je bivši ministar Petar Čobanković odmah priznao krivnju uslučaju Planinska pa je osuđen na godinu dana zatvora, a ta mu je kazna preinačena u 720 sati rada za opće dobro koju je odradio guleći krumpire u osječkoj pučkoj kuhinji.

Prema optužnicama koje su u 27 analiziranih slučajeva podizane, šteta za državu, lokalnu zajednicu ili tvrtke iznosi oko dvije milijarde kuna.

Nekim osuđenima naloženo je da nadoknade počinjenu štetu ili je presuđeno da im se oduzimaju imovina ili njezin dio, ali to se, uglavnom, ne događa. Eduard Nodilo iz afere Riječka banka trebao je prema presudi pravnoj sljednici te banke – Erste banci vratiti 96,2 milijuna dolara, ali je na koncu, kao nezaposlena osoba, oslobođen plaćanja sudskih troškova. Ni Sanaderu ni Zagorcu imovina nije oduzeta po osnovi već donesenih presuda.

U većini slučajeva, koji se i dalje godinama raspliću na sudovima zbog dorađivanja optužnica, ponavljanja suđenja ili sporih sudskih postupaka, nepravomoćne su presude oslobađajuće (notorni su primjeri slučajevi Brodosplit i Kamioni), ali kakav će njihov konačan ishod biti, nezahvalno je prognozirati.

Koga se tuži za najveću štetu?

Slučaj HEP – TLM prema optužnici financijski je najteži, a u njemu se Ivu Sanadera i bivšeg predsjednika Uprave HEP-a Ivana Mravka tereti da su HEP oštetili za 650 milijuna kuna. Suđenje u tom slučaju još nije ni počelo. Dok USKOK nije izmijenio optužnicu, financijski je najteža bila optužnica u slučaju Bankomat u kojoj se bivšeg predsjednika Uprave HPB-a Josipa Protegu i još dva bivša direktora te banke teretilo da su zajedno s povlaštenim klijentima počinili štetu od 667 milijuna kuna. U veljači 2013., optužnica je potvrđena, nakon što je dvaput vraćana na doradu, a prema njoj Protegu i ostale tuži se za počinjenu štetu od 255 milijuna kuna. U slučaju Spice, u kojem se sudi bivšim direktorima Podravke i bivšem potpredsjedniku Polančecu, počinjena šteta u optužnici procijenjena je na 400 milijuna kuna. Suđenje je u tijeku.

Politički su najteži slučajevi Ive Sanadera, a u njegovoj aferi Fimi media sudi se i samom HDZ-u za zločinačko udruživanje u kojem je, prema nepravomoćnoj presudi, iz državnih tvrtki isisano 70 milijuna kuna.

Osim slučaja Riječka banka iz 2002. (završenog 2009. kaznom zatvora od 7,5 godina za Nodila), ostali slučajevi odnose se, uglavnom, na razdoblje 2007. – 2014. jer je 2007. bila godina u kojoj je USKOK izveo prvo veliko antikorupcijsko hapšenje. Bio je to slučaj Veliki maestro koji će na koncu 2010. završiti pravim fijaskom.

Zašto ne postoji javni registar korupcijskih slučajeva?

Budući da u Hrvatskoj ne postoji institucija koja sustavno prati sudske rasplete kriminalnih slučajeva o kojima je ovdje riječ, bila sam osuđena na kopanje po arhivama vodećih hrvatskih medija kako bih došla do podataka koje bi zapravo državna tijela morala imati i koji bi trebali biti sustavni i javno dostupni hrvatskoj javnosti. Tako bi javnost u svakom trenutku mogla pratiti kako ustvari prolazi ta proklamirana borba protiv korupcije, a za one koji su se nevini našli na udaru istražnih tijela značilo bi to i da su sigurni kako se svatko i u bilo kojem trenutku može u to i uvjeriti.

Kad sam, ponukana još jednim spektakularnim uhićenjem, ovoga puta Milana Bandića i njegove ekipe, krenula u istraživanje sudbine ranijih razvikanih afera moćnika, očekivala sam kako Ministarstvo pravosuđa prati što se zbiva s korupcijskim slučajevima na sudovima. Pozvala sam se na njihovu nadležnost nad sudskom upravom i vodeću ulogu u borbi protiv korupcije, poslala konkretan upit s imenima glavnih aktera i nazivima afera u kojima su sudjelovali, a čiji nas sudski rasplet zanima. Dobila sam, međutim, usmeni odgovor kako mi ne mogu dati traženi odgovor, jer bi to značilo da ruše načelo trodiobe vlasti i da se miješaju u poslove pravosuđa te sam upućena da se obratim Vrhovnom sudu.

Na Vrhovnom sudu bili su spremniji na suradnju, ali su se pozvali na zaštitu načela anonimizacije sudskih odluka i poslali mi povratno tek popis koji se sastojao od slučajeva na koje se odnosio moj upit, a koji ‘još nisu pravomoćno okončani, što znači da se nalaze ili na prvostupanjskim sudovima ili su u drugostupanjskom postupku, ali još nije održana drugostupanjska sjednica, odnosno nije izrađena odluka’.

Cijeli tekst pročitajte  OVDJE