Matina Tenžera
23.09. Korupciometar Stupanj korupcije: 8

Matina Tenžera

Matina Tenžera, izvršna urednica popularnih studentskih novina Global i novinarka Televizije Student, s nama je u novom izdanju Korupciometra.

Jeste li se ikad osobno na bilo koji način susreli s bilo kojim oblikom korupcije?

Do sada se nisam susrela s nekim oblikom korupcije iz jednostavnog razloga što sam angažirana u studentskim medijima koji su mladi i ideološki neiskvareni pa još uvijek prakticiraju ‘pošten način poslovanja’. Ovdje naravno ne govorim o generalnoj obrazovnoj situaciji ili pak ostatku studentskih medija koji djeluju diljem Hrvatske jer u dijelu njih postoje zakulisne igre koje, nažalost, svoje začeće imaju već tijekom studija.

Biste li se usudili i jeste li ikad bili zviždač?

Nisam se našla u situaciji da budem zviždač iako često razmišljam o tome jesam li hrabra samo u mašti ili bih zaista smogla hrabrosti tako nešto ostvariti. Teško mi je o ovome govoriti hipotetski jer vjerujem da postoje razlike između ovakvih delikatnih situacija u kojima je potrebno donijeti odluku – učiniti to ili ne. Teško je ugristi ruku koja te hrani. Žalosno, ali istinito.

Kako društvo danas po vašem mišljenju tretira zviždače, jesu li zaštićeni?

Nikako. Dojma sam da su u hrvatskom društvu zviždači zaštićeni samo nominalno, ali da u praktičnom smislu oni prolaze kroz pakao. Od prijetnji i vrijeđanja pa do fizičkih nasrtaja. Iako imena tih ljudi odjeknu u javnosti, a oni slove kao nekakvi heroji, kad se slegne prašina (pre)velik broj padne u zaborav. Mislim da to dovoljno govori o svemu. Rijetki su oni koji uspiju ostati u javnoj sferi i dalje djelujući kao korektiv nemoralnih manjina.

U koje javne institucije imate povjerenja i zašto?

Huh, teško pitanje. Naime, nisam ranije o tome razmišljala jer prema dobrom dijelu gajim nepovjerenje. Ne znam bih li to pripisala profesionalnoj deformaciji ili osobnom skepticizmu, ali naprosto smatram da javne institucije (pritom misleći na dio zaposlenika) ne dijele moj svjetonazor. S druge strane, gušt mi je pratiti gradske knjižnice jer mi se čini da rade dobre stvari s ispravnim namjerama. Možda sam naivna, ali one mi u ovom trenutku padaju na pamet kao institucije u koje imam povjerenja – o samim infrastrukturama svake od knjižnica nema smisla govoriti jer je to trenutno drugi par postola.

Na skali od 1 (najmanje) do 10 (najveće) odredite koliko je Hrvatska zahvaćena korupcijom?

Osam.

Kako bi se po vašem mišljenju trebalo boriti protiv korupcije?

To se i ja pitam. Naime, kako se svakih nekoliko godina (ovisno o trajanju pojedinih mandata) u društvu izmjenjuju politički obojene garniture ljudi, žalosti me (u)vidjeti da situacija ostaje u najmanju ruku ista. Iako svi proklamiraju borbu protiv korupcije, čini se da je malo kome zaista u interesu čitavu zemlju unaprijediti. Stoga mi je teško reći kako bi se trebalo boriti protiv korupcije. Mislim da tako nešto mora doći iz nutrine ljudskog bića. U svima nama leži sjeme zla, samo je pitanje hoće li i kada proklijati. Ljudi mijenjaju društvenu svijest, a tek naknadno nadolazeće generacije mogu od toga prosperirati. Pozdravljam, dakako i osamljene donkihotovske pojedince koji se bore protiv korupcije, ali osim optimizma treba biti i realan – koliku promjenu zapravo kap u moru može napraviti? Opravdava se to dobrim primjerom za druge koji bi možda poželjeli i sami biti perjanica borbe za pravdu ili što li već. Ipak, gdje su te mase koje su se trebale prikloniti pojedincima? Nadalje, sve polazi od edukacije i toga kako bi djecu od vrtićkog odnosno osnovnoškolskog obrazovanja trebalo osvješćivati o velikom problemu korupcije. Ali što vam to vrijedi kad ih opet podučava – „nemoralan sustav“?