20.12. Analize

Sažetak policy studije o sadržaju i provedbi Strategije suzbijanja korupcije i Strategije razvoja javne uprave u 2015. i 2016. godini

Rast složenosti modernih društava i potreba smanjenja krutosti državnih institucija i procesa odlučivanja posljednjih su desetljeća u demokratskim društvima stavili reforme javnog sektora visoko na politički i znanstveni dnevni red. Analiza reforme javne uprave i antikorupcijske politike Udruge za demokratsko društvo i partnera koja je napravljena u sklopu projekta „Umrežimo se – protiv korupcije!“ pokazala je da je posljednjih 15 godina i hrvatska javna uprava neprestano u procesu reformi, no i da se radi o izvanjski motiviranim i fragmentiranim naporima, koji stoga daju ograničene rezultate. Modernizaciju i profesionalizaciju državne službe poticala je Europska unija i pojedine zemlje članice, što je dovelo do uspostave sustava usavršavanja državnih službenika, unapređenja upravnih procedura i podizanja etičkih standarda. S druge strane, reformu u smjeru veće efikasnosti poticala je Svjetska banka koja je inzistirala na racionalizaciji sustava; iako nije uspjela u poticanju uvođenja sustava plaća temeljenog na učinku, utrla je smjer za projekte HITRORez i HITRO.hr.

Tek 2008. reformski ciljevi i mehanizmi postali su dio domaćeg strateškog dokumenta, koji je u javno upravljanje, među ostalim, uveo procjenu učinaka propisa i strateško planiranje. No, ni ovi napori nisu doveli do kontinuiranih reformi jer strateški dokument za iduće razdoblje nije donesen (2011.-2015.). Strategija za razdoblje nakon 2015. donesena je pak neposredno pred parlamentarne izbore u toj godini i bez pokazatelja adekvatnih za EU te je, nakon političke krize koja je obilježila 2016. godinu, u ovom trenutku neizvjesna njena provedba. Ova politička kriza zasigurno je doprinijela i lošoj provedbi Akcijskog plana antikorupcijske Strategije, kao i kašnjenju u donošenju akcijskog plana za naredne dvije godine. Iako su antikorupcijskom Strategijom napravljeni iskoraci u adresiranju ključnih problema, kao i u pogledu jasnoće i razrađenosti ciljeva, pojedina važna područja, poput zaštite zviždača i lobiranja – nisu adekvatno adresirana. S obzirom na sve to, kao i na činjenicu da je Akcijski plan donesen u zadnjoj godini mandata prethodne Vlade, teško je detektirati postojanje političke volje za donošenjem i provedbom kvalitetnog antikorupcijskog programa.

Izostanak kontinuiteta i intrinzične motivacije za unapređenjem upravljačkih praksi odrazio se i na reformu načina pružanja konkretnim javnim uslugama. Analiza smještaja za starije osobe i smještaja osobe s invaliditetom, socijalnih usluga koje se poput mnogih javnih usluga bile zahvaćene reformskim paketima, tako je pokazala da su obje usluge u zadnjih su 15 godina doživjele reformama potaknutu pluralizaciju pružatelja, no ista nije bila popraćena razvojem zadovoljavajućeg okvira za decentralizaciju i podugovaranje niti osnaženim sudjelovanjem korisnika u planiranju i pružanju usluge. I jedno i drugo se, baš kao i u slučaju ukupnih politika razvoja uprave i antikorupcije, nastojalo postići projektima koje su financijski i stručno podupirali različiti međunarodni akteri, no rezultati projekata su rijetko uspijevali postati integralni dio upravljačkog sustava. Zadnje dvije godine, međutim, u sustavu socijalne skrbi razvijeni su propisi, strateški dokumenti i ključna metodološka rješenja koji naglašavaju kvalitetu i korisničku perspektivu socijalnih usluga te potiču njihovo transparentnije ugovaranje i djelotvorniji nadzor nad radom pružatelja. No takav rezultat neće biti moguć bez osiguranja kontinuiteta, sustavnosti i refleksivnosti u primjeni novih propisa i policy rješenja.

Iako je analiza konkretnih usluga zahvatila samo jedan sektor i samo dvije usluge, jasno je pokazala je da se ograničen zahvat reformi ukupnog sustava upravljanja negativno održava na konkretne javne politike. To su u zadnjih nekoliko godina prepoznali i građani, čiji je pritisak i nezadovoljstvo trenutnim stanjem javnog sektora ključan faktor u poticanju reforme u situaciji u kojoj važnost iste politička elita na uspijeva ili ne želi prepoznati. Sve jasnija i snažnija artikulacija građanskih zahtjeva za reformama u različitim sektorima potakla je tako postavljanje teme reforme visoko na dnevni red izbornih kampanja koje su obilježile 2015. i 2016. godinu. Sada, kada su kampanje završile i uspostavila se Vlada s potencijalom stabilnosti, od iznimne je važnosti da reforme na ostanu prazan koncept već da se:
1. Postojeći strateški dokumenti za razvoj javne uprave i antikorupciju kvalitetno operacionaliziraju te osiguraju ljudski, institucionalni i financijski resursi za upravljanje njihovom provedbom.
2. Operacionalizacija oba strateška dokumenta utemelji na konsenzusu društvenih aktera i veže uz jasnu političku podršku i odgovornost. Jedino se tako može osigurati kontinuitet njihove provedbe i održivost rezultata.
3. Reformske mjere koje su predviđene obama dokumentima jasno i sustavno povežu s razvojem i provedbom konkretnih javnih politika poput socijalne, obrazovne, energetske i drugih.

Završni izvještaj policy analize možete preuzeti ovdje:

Policy analiza završni izvještaj.

Autorica: Anka Kekez Koštro